13. veljače 2005.

POVODOM SVJETSKOG DANA BOLESNIKA

Svjetski dan bolesnika u Osijeku je ove godine obilježen treći puta.
Riječ je o 11. veljače, blagdanu Gospe Lurdske, a u gradu na Dravi bio je ispunjen s više sadržaja.
Tako je na sam Dan bolesnika u bolničkoj kapeli misno slavlje predvodio dr. Đuro Hranić, pomoćni đakovački i srijemski biskup uz patera Željka Paurića, bolničkoga duhovnika i vlč. Ivana Jurića, donjogradskoga župnika na području čije župe se i nalazi osječka Klinička bolnica.

Svetu misu uveličali su pjesmom učenici Isusovačke klasične gimnazije.

Uoči misnoga slavlja biskup Hranić posjetio je ravnateljstvo bolnice, a potom pacijente i zaposlene jednoga od najtežih bolničkih odjela, riječ je o Odjelu za onkologiju i radioterapiju na čelu s prof. dr. Svenom Kurbelom.Ostale odjele posjetile su medicinske sestre iz Udruge katoličkih medicinskih sestara i tehničara – ogranak Osijek s učenicima Isusovačke klasične gimnazije i Medicinske škole.

Istoga dana zanimljivo predavanje o Majci Tereziji uz fotozapise s putovanja u Indiju, održao je u Rezidenciji družbe Isusove, dr. Valentin Pozaić, prof. moralne teologije Filozofsko-teološkoga fakulteta DI u Zagrebu i novoimenovani pomoćni biskup zagrebački.

Na prvu korizmenu nedjelju (13. veljače) u franjevačkoj crkvi Svetoga križa za bolesnike grada Osijeka misno slavlje prikazao je dr. Marin Srakić, biskup Đakovačke i srijemske biskupije.To je misno slavlje logičan nastavak dosadašnje tradicije osječkih franjevaca, budući da se u toj crkvi svakoga petka u 18 sati služi sveta misa namijenjena bolesnima, a pola sata prije misnoga slavlja je krunica, odnosno sada u korizmeno vrijeme misi prethodi bolesnički križni put.

- Dobro je istaknuti, pripominje fra Željko Paurić, rektor franjevačke crkve i član Odbora za proslavu Dana bolesnika, kako bolesnici, kojih je na nedjeljnoj svetoj misi bio uistinu lijep broj, pa čak je bilo i desetak u invalidskim kolicima, nisu krili zadovoljstvo, kao dakako ni oni što su ovogodišnju Gospu Lurdsku dočekali u bolnici, jer je blagdan u neku ruku povezao zdrave i bolesne.

Zdravi su, naime, tako što su dovezli u crkvu ili bili u pratnji svojih ili tuđih bolesnika, starijih ili onemoćalih članova obitelji, odnosno sugrađana omogućili im ljepši i autentičniji ulazak u korizmu, a isto tako to je bio jako važan znak da nisu zaboravljeni.

<< arhiva