8. travnja 2005.

POSTAVLJENE FOTOGRAFIJE PAPINOG POSJETA OSIJEKU

Ovih dana cijeli svijet komemorira život i smrt pape Ivana Pavla II. U tom duhu su i Osijek i Osječani ponosni što su bili dio toga života i toga poslanja ispunjenog do kraja za Boga i čovjeka.

Stoga je u Galeriji Franjevačkog samostana u Osijeku na dan papina ukopa, 8. travnja 2005. otvorena izložba fotografija autora Krešimira Lendića, koje je vrsnim okom i majstorskim snimkom zabilježio tijekom papina boravaka u Osijeku 7. lipnja 2003. godine. Krešimir Lendić, rođen 15.05.1970., bavi se fotografijom 18 godina, profesionalno od 1994. godine. Dragovoljac je domovinskog rata i ratni fotograf. Isto tako za napomenuti je da je bio 10 godina fotograf konzervatorskog odjela Ministarstva kulture. Do sada je imao četiri samostalne izložbe. Autor je fotografija za više knjiga i monografija. Trenutno je fotograf slobodnjak (freelancer).


IZLOŽBA JE PRODAJNA
Kontakt na mob. 091 205 00 00.

Fotografije su zabilježile vrijeme, trenutak, zajedništvo čovjeka i Boga u liturgiji, čovjeka i čovjeka u radosti. One će posjetitelje izložbe i sve Osječane sada i ubuduće podsjećati na događaj koji je postao povijest, ali je ostao «memento» za našu svijest, tko smo, što smo i kamo idemo.

Fotografije svjedoče na licima ljudi da se nad slavonska, baranjska i srijemska polja, putove, sela i gradove, toga dana nadvio miomiris molitve, iščekivanja, ispunjenja nade i radosti. Grad domaćin, grad Gospe Osječke, Strossmayerov i Šeperov grad, prostrt na dlanu Božje ljubavi, gorio je u svome srcu crvenilom svoje velike crkve. Njezin zvonik, kao sklopljene ruke uvis uzdignute, simbolizirao je toga dana sve sklopljene ruke koje su dočekale onoga koji dolazi u ime Gospodnje.

Na slikama je prepoznatljiv susret. Bio je to dugo iščekivani susret s dobrim ocem, susret s poglavarom, susret s prijateljem, susret s učiteljem, susret s onim koji pruža ruku i miluje, pruža ruku i blagoslivlje, pruža ruku i opominje, pruža ruku i pomiruje.

Svima okupljenima oko nogu svoga učitelja Isusa Krista, prisutnoga u liku njegova neumorna sluge Ivana Pavla II, poslanik je progovorio riječima nauka, utjehe, poziva i poticaja. I danas on svojim likom poručuje da Crkva taj i takav narod treba. Zalaganje za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu, zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi i osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju. To sve može samo istinski vjernik. Toga dana papa je pred sobom u osječkoj zračnoj luci imao vjernike koji su s njim i uz njega ustrajali na putu i u molitvi, kao hodočasnici ljubavi, mira i pomirenja.

I u Osijeku papa nije propustio prigodu da potvrdi duh svog ekumenskog i dijaloškog životnog zalaganja. Zajedno s okupljenim mnoštvom vjernika katolika, ali i s mnogima koji su vjernici na drugi način i pripadaju drugim zajednicama, vodio je dijalog poštovanja, ljubavi i uzajamnog podržavanja u vjeri.

Nije slučajno što se ova izložba održava baš u Galeriji Franjevačkog samostana u Osijeku, u sjeni njegove crkve i svetišta Gospe Osječke. Prva vjernica, Marija, Gospa Osječka, dočekala je papu svojim likom na samom dolasku u Osijek. Osobita povezanost Ivana Pavla II. i Gospe Osječke od 1994. godine, kada je blagoslovio krune kojima je okrunjen njen lik, doživjela je svoju puninu njegovim dolaskom u njezin grad i primanjem njezina lika na dar iz ruku gradonačelnika. Papa koji nikada nije propuštao priliku da pogled vjernika upre u lik one koja je vjerom postigla svetost, uputio je na njen lik naše oči i toga dana u Osijeku.

Stojeći na pragu Osječana, Slavonaca, Baranjaca, Srijemaca, na pragu njihovih domova i njihova srca, svima je poručio: «Rimski je biskup došao k vama podsjetiti vas, u Gospodinovo ime, da ste pozvani na svetost već sada ovdje na zemlji, u svakom životnom razdoblju: u proljeće mladosti, usred ljeta zrele dobi, jednako kao i u jesen i u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i nakon nje, u posljednjemu čišćenju, što ga je pripravila milosrdna Božja ljubav».

«Nije li gorjelo srce u nama, dok nam je tumačio pisma», reči će danas mnogi dok pred očima i u svojim srcima prebiru uspomene na te dane.

D. K.

<< arhiva