22. svibnja 2005.

HODOČAŠĆE U MARIAGYUD

U nedjelju, 22. svibnja, na blagdan Presvetoga Trojstva održano je zavjetno hodočašće hrvatskih katolika u staro marijansko svetište u Mariajud. Već stoljećima, naime, katolički Hrvati iz Baranje, iz krajeva sjeveroistočne Hrvatske i s juga Mađarske odlaze na taj dan zahvaliti Gospi što ih je sačuvala od kuge. Već u 8 sati ujutro našli su se brojni hodočasnici na pobožnosti križnog puta na uzvišici kraj svetišta, nakon čega su imali prigodu za sakrament pomirenja i osobnu pobožnost u svetištu.

U 10 sati uslijedila je za oltarom na otvorenom hodočasnička svečana misa koju je predvodio fra Petar Lubina, urednik marijanskoga katoličkog časopisa «Marija» iz Splita u koncelebraciji sa Stjepanom Zagorcem, preč. Drenjančevićem, Ivanom Petričevićem i fra Željkom Paurićem.

Pjevanje je predvodio zbor župne crkve iz Miholjca na čelu sa časnom sestrom Mirelom. Nakon što je izrazio zadovoljstvo što svojom nazočnošću spaja hrvatski Jug i krajnji Sjeveroistok s Hrvatima koji domovinu imaju u Mađarskoj, propovjednik je istaknuo kako je radostan da može biti među pučanstvom koje se okuplja na slušanje Božje riječi, jer je to jamstvo da taj narod razmišlja o svojoj prošlosti, da misli na svoju sadašnjost i u trenucima zajedništva kraj oltara želi nalaziti nadahnuće za svoju budućnost. Hrvatska prošlost bila je teška i krvava, ali su Hrvati ostali uzoriti i očuvali se upravo zahvaljujući vjeri u Krista i osobitoj ljubavi prema bl. Djevici Mariji. Blagdan Presv. Trojstva, zavjetno proštenje i Godina euharistije prigoda su da i u sadašnjemu trenutku pod okriljem Gospe Judske pronađemo nadahnuće kako smjelo gledati u budućnost i ostati na Isusovu putu. Propovjednik je istaknuo primjer Ivana Pavla II. koji je rano ostao bez majke, ali je u Mariji našao novu majku i njoj se sav predao. Na nju se oslanjao tijekom čitavoga života, a ona ga je toliko približila Isusu da se ni trenutka nije od njega odvajao nego je ostao hrabar i jak te do zadnjeg časa odvažno obavio zadaću koju mu je Gospodin povjerio na kormilu Petrove lađe.

«Nije li Ivan Pavao II. najsvjetliji primjer i nama u današnjem nesigurnu vremenu, da poput njega i mi Mariju uzmemo za svoju životnu suputnicu, njoj se potpuno predamo kako bismo s njome do kraja ustrajali na putu s Isusom i s njima se napokon našli zajedno u slavi u krilu Očevu?!», upitao je na kraju propovjednik i zaključio s pjesnikom moleći da nam svima Marija, «sunce naših nadanja» nikad ne prestane sjati.

Misno slavlje zabilježile su i televizijske kamere državne televizije iz Pečuha, kao i suradnica hrvatskoga programa pečuškog radija. Televizija je snimala i prigodni program u kojemu su kroz pola sata nastupili hrvatski pjevački zborovi iz župa koje su se našle na hodočašću, među kojima su bili osobito zapaženi neki odjeveni u narodne nošnje. Njih je snimala i suradnica s radija, a ona je iskoristila i gosta propovjednika za prigodni razgovor o štovanju bl. Djevice Marije među Hrvatima i njegovu značenju za hrvatsku povijest. Nakon osobne pobožnosti i predaha, zajedničkom pobožnošću u svetištu pojedine župe opraštale su se od Gospe i zaputile se, sa svojim duhovnim predvodnicima, svojim kućama. Hodočasnici iz Osijeka u dvama autobusima, pod vodstvom fra Željkovim i fra Petrovim, navratili su pri povratku u Pogany i posjetili novu crkvu Kraljice Mira te pohodili pečušku katedralu i obližnju župnu crkvu koja je nekoć služila kao džamija.

<< arhiva