02. kolovoza 2005.

DVANAESTI FRANJEVAČKI HOD FRAME OD NAŠICA DO OSIJEKA

Stotinu trideset i osam kilometara bio je dug prvi dio, ovogodišnjega, XII. Franjevačkoga hoda FRAME (Franjevačke mladeži) pod nazivom "U tvojoj povijesti ... Dar". Od Našica (24.srpnja), preko Koške, Bistrinaca, Belišća, Beloga Manastira, Kneževih Vinograda te Bilja do Osijeka pješačilo je 110 hodočasnika.

Među njima je bilo desetak fratara, sedam časnih sestara iz Reda milosrdnih sestara sv. Križa od kojih su dvije medicinarke te devedesetak djevojaka i mladića – FRAMA-ša sjevernohrvatske Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Obišli su Tikveš i Kopački Rit, vozili se brodom i nadahnjivali divotama prirode, baš kao što je Franju Asiškoga priroda inspirirala za molitvu.

Prelazili su, ističe pater Milan Krišto, provincijski duhovni asistent FRAME, dvadesetak kilometara dnevno, u srijedu čak 27 od Belišća do Beloga Manastira, a u Osijek su 31. srpnja (nedjelja) oko podneva dopješačili iz Bilja i imali u osječkoj franjevačkoj crkvi Sv. križa u 18 sati svetu misu.

U pondjeljak je bila završna misa u 11 sati. Nakon ručka iz grada na Dravi, gdje su ih ugostili franjevci koji su bili logistika čitavoga zahvata, krenuli su na drugi dio hodočašća, u Italiju u rodni grad svetoga Franje, gdje će ostati do 5. kolovoza. Fra Milan Krišto ističe kako je prvotni cilj hodočašća doći 2. kolovoza u Porcijunkulu, crkvicu gdje je Franjo započeo djelovanje, gdje je izmolio milost potpunoga oprosta što se proširilo kako na one koji toga dana ili bilo kada u godini dođu ondje, tako na sve koji toga dana posjete bilo koju župnu crkvu diljem svijeta ili pohode koju franjevačku crkvu.

- Planiramo posjetiti Greccio, mjesto udaljeno stotinjak kilometara od Asiza prema Rimu, gdje je Franjo izradio prve jaslice, što, doduše, nije povijesno posve sigurno, 4. kolovoza zastat ćemo na La Verni, brdu visokome devetstotinjak metara, gdje je primio svete rane i kamo se često povlačio u osamu na molitvu. Time završavamo hodočašće i vraćamo se 5. kolovoza u Hrvatsku, kaže fra Milan.

Moglo se čuti kako su hodočasnici studenti i srednjoškolci, koji su u FRAM-i barem dvije godine, a po njihovim izrazima lica lako je bilo zaključiti da su već iskusni kad je riječ o pješačkim poduhvatima. Mihaeli Rajič iz zagrebačke FRAM-e Kaptol je ovo drugi marš, a oduševili su zajedništvo i prijateljstvo. Nije bilo lako jer 138 kilometara je poprilično, pržilo je sunce i napadali su nemilice komarci, no, ističe, nije bilo odustajanja. I sama je, naime, bila u iskušenju – stati, sjesti na travu i više se ne dizati, no bio je tu prijatelj koji ju je, kaže, doslovce, vukao dio puta. I izdržala je do kraja. Na pitanje koja je dionica bila najteža Dalibor Mrkonjić iz FRAM-e Kozari Bok (Zagreb) kaže ona od Belišća do Beloga Manastira jer je bila i najduža. I njemu su povezanost i solidarnost bile osobito upečatljive. Što je bilo u svemu najteže, bilo je pitanje za kraj, a Dalibor je zgodno odgovorio "Baš ništa, osim prilične kilometraže, komaraca i vrućine".

Glas Slavonije (Lj.B.)

<< arhiva