16. kolovoza 2005.

PUTOVALI SMO U KOELN NA SUSRET S PAPOM

Srijeda, 10. kolovoza 2005.

Topao ljetni dan imao je prelijepi završetak za sedamdesetak mladića i djevojaka, koji su se, uzbuđeni, razdragani i znatiželjni našli ispred franjevačke crkve sv. Križa u Osijeku, u Tvrđi. Tu su prisustvovali svetoj misi i nakon mise, s blagoslovom Gospe Osječke, ispraćeni od roditelja, braće i sestara, pod vodstvom o. Pere Mijića-Barišića i o. Željka Paurića – krenuli na petodnevnu avanturu, koju im je ponudila Božja providnost i dobrota ovih dvaju osječkih svećenika. Svi mladići i djevojke, kako oni iz Osijeka, tako i oni iz Vukovara, Valpova, Našica, Đakova, Belišća i ostalih mjesta pošli su na put – posve besplatno! Za sponzore puta pobrinuli su se o. Pero i o. Željko, a sam boravak u mjestu Geisa, kamo su pošli bio je posve besplatan, jer su – svi, uključujući i svećenike – bili gosti tamošnjih vjernika. Na početku puta – o. Željko je zaželio svima sretan i ugodan put, s mladima izmolio Večernju molitvu, otpjevali su pjesmu Gospi Osječkoj, i do kraja dana i prelaska hrvatske granice – međusobno su se upoznavali, ili radovali ponovnom susretu. Jedan je mladić, tako, iz Osijeka, susreo svoga razrednog kolegu (dapače, zajedno sjede u klupi!) iz Belišća, a da ni jedan nije znao da ovaj drugi također putuje. Sva nova i već provjerena prijateljstva ubrzo su prerasla u iznimno ugodno druženje, koje je pomoglo lakše izdržati fizički naporan put – oko dvadeset sati u autobusu!

Četvrtak, 11. kolovoza.

Nakon noći provedene u autobusu, na putu, oko 8 sati, pjesmom je o. Pero sve probudio i izmolio Jutarnju molitvu, zatim «Anđeo Gospodnji». Slijedio je prvi odmor i predah – za umivanje, pranje zubi (nažalost, i za prvu jutarnju cigaretu, i kavu!), nakon kojeg se u autobusu nastavilo pjevati, razgovarati, jesti – svatko je ponio dovoljno hrane i za sebe i za svoga suputnika, tako da je i taj dio puta i «rituala» prošao vrlo ugodno. Oko 13 sati zaustavili smo se na sat vremena u Bambergu, biskupijskom središtu u kojem je iznimno zanimljiva, jedinstvena katedrala na svijetu – koja ima dva glavna oltara, dvoja zvona na pročeljima, i sva je iznutra – nekako dvostruka. Bamberg je jedino mjesto koje smo na putu vidjeli izbliza – i vidjeli smo kako je to ljupko, srednjoeuropsko središte biskupije, puno turista, a koje je tijekom srpske agresije na Osijek, pogotovo nakon pada Vukovara, vrlo, vrlo izdašno pomagalo Osijek i tisuće prognanika i izbjeglica iz BiH u njemu. Dobrotu ljudi, koji su posebno iz Njemačke i Austrije s toliko žara i nesebičnosti pomagali (mnogi još i danas pomažu!) nikada ne bismo smjeli zaboraviti. I trebali bismo biblijski osjećaj zahvalnosti njegovati u svakoj novoj generaciji u našem gradu, u našem narodu i u našim obiteljima.

U poslijepodnevnim satima, pod turističkim vodstvom o. Pere, koji nam tumači gdje je bila istočna granica slobodnog demokratskog svijeta i gdje je započinjala «zona sumraka» do ujedinjenja Njemačke (3. listopada 1990.) – još uvijek ne shvaćajući svu dramatiku prostora i pejzaža, koji djeluje pitomo, «međimurski», rekli bismo, ulazimo u mjesto Geisa. Većina nas stavlja žutu kapu na glavu, kao znak raspoznavanja, koju nam je poklonio osječki «Centar za dijeta», ali nitko od mladića i djevojaka ne oblači majicu, koju smo također dobili, a na kojoj, na hrvatskom jeziku piše: «Isuse, volim te!» Vjerujemo da je to zbog toga, što je majica tako lijepa, bijela «T-shirt» s plavim slovima, da ju, netaknutu, želimo sačuvati kao suvenir na ove prelijepe dane.

Vrijeme je prilično hladno, mnogi od nas prelagano smo odjeveni, i rado slijedimo svoje domaćine, gospodina Tillera i njegove suradnike koji nas odvode u, vjerojatno župni dom, kakav u posljednje vrijeme postoji i u svakoj našoj župi. Tu nas čekaju nasmijana lica ljudi, mladića i djevojaka, djece, grickalice, sokovi, keksi, i slijedi međusobno upoznavanje, druženje, koje malo zapinje, jer većina naših mladića i djevojaka govori tečno engleski, tek tu i tamo netko (uz naše patre i gospodina Zdenka) govori njemački, a naši domaćini s engleskim i nisu baš na «Ti». Druženje završava uzimanjem prtljage i odlaskom u domove domaćina – u samo mjesto Geisa te nekoliko okolnih sela, koja se kao nebo i zemlja razlikuju od slavonskih sela, pogotovo onih, koja su izravno bila pogođena srpskom agresijom. Razinu urednosti, «ocvjećenosti», ljepote i kreativnosti koje ovdje susrećemo – u našim malim mjestima – još dugo, dugo možemo samo željeti. Vjerujemo da će ovi mladi, koji dobrotom vjernika Geise, i osječkih svećenika sve ove ljepote upravo gledaju, svoju domovinu, svoj zavičaj i svoje domove istim modelom urediti: s prepoznatljivim domaćim «imidžom», čuvanjem i restauriranjem starih seoskih kuća koje datiraju iz nekih davnih stoljeća i vremena i – uređivanjem okoliša tako da sve blista čistoćom, skladom i ljepotom.

Iznenađuje nas (a neke koji su već bili ovdje na to podsjeća) kako je ovdje dan dug. Jer smo 1200 kilometara sjeverno od Osijeka, dan je u u 21.30. Naši nas domaćini obasipaju pažnjom, toplom večerom, te s 10 eura, koje neki, iz nelagode ili pristojnosti odbijaju, ali domaćini inzistiraju da ih ipak uzmemo, što mi, s osmjehom i zahvalnošću – rado činimo!

Petak, 12. kolovoza

Prvi «normalan» dan: spavanje u krevetu, jutarnje tuširanje, doručak i druženje koje su za nas isplanirali naši domaćini i naši svećenici. Odlazimo u gradski muzej, koji nam otkriva nešto gotovo ekskluzivno: izbliza upoznajemo svakodnevni život građana, pogotovo katolika, u negdašnjoj DDR! Tko se sjeća ikakvih događanja iz te, sportske, olimpijske velesile? Svi znamo kako je DDR imala sjajne klizače, sjajne plivače, sjajne atletičare ( a ovih dana u tisku čitamo kako se s posljedicama te sjajnosti danas četrdesetogodišnjaci, negdašnji sportski «supermeni» i «superwomeni» teško nose s posljedicama umjetno pripremanih tijela za super rezultate!), ali kakav je tamo život bio, kako su tijekom dugih godina «s krive strane željezne zavjese» živjeli obični ljudi, pogotovo kako su živjeli vjernici, katolici, nismo pojma imali! Papa Poljak je kao «čovjek iz daleke zemlje» uspio na pozornicu svijeta staviti svoj narod i sve njegove patnje, ali da su u Istočnoj Njemačkoj živjeli katolici i da su isto toliko patili – jednostavno – nismo znali! Sad vidimo da su kao katolici bili vrlo slični nama: emotivni, čvrsti u vjeri i ljubavi spram sv. Oca i Majke Isusove, spremni biti drugorazredni i «politički nepodobni», ali su ipak – puno više patili! Geisa je na samoj bivšoj granici, na brežuljku iznad nje nalazi se «Point Alpha», tu su ljudi bili tako blizu slobode i tako blizu, zapravo – «sudarali» su se sa zidom, koji je razdvajao dvije Njemačke, i bio 14000 km. dug!

Poslije Muzeja, posjećujemo crkvu, mnogi se penju na zvonik i kao na dlanu gledaju cijeli ovaj kraj, tek petnaest godina – dio iste zemlje i istog njemačkog naroda.

Naši domaćini priredili su za nas, te za svoje goste koji su na putu za Koeln pravi «piknik». Nakon dvosatne šetnje (ili pješačenja, kako je tko osjećao) došli smo do planinskog doma ispred kojeg su domaći vjernici po stolovima već porazmjestili vaze s poljskim cvijećem, šalicama i tanjurićima, a revno nas poslužuju kavom, čajem i kolačima – izrađeni «u kućnoj radinosti» naših domaćica. Nažalost tijekom mise, koju je predvodio domaći župnik iz Geise, te naši oci o. Pero i o. Željko – uz domaćeg dekana i svećenika iz Ekvadora (koji je tu sa svojim vjernicima) počeo je pljusak koji je trajao gotovo cijelo kasno poslijepodne. Ipak, dobro raspoloženje je nastavljeno u druženju i nakon mise, uz roštilj, pjesmu, koju su vodili Hrvati, a ostali su pokušavali – pratiti. Na planinskoj kućici u ovom parku prirode koji je pod zaštitom UNESCA zajedno su zastave republike Hrvatske, te njemačke države i Ekvadora. I njih ovdje nije ujedinila politika – Nego katolici iste, Katoličke Crkve!

Subota, 13. kolovoza

Prije podne je slobodno u druženju sa svojim domaćinima, koji su se, tek smo kasnije doznali, pokazali iznimno velikodušnima. Nekima od naših djevojaka, su, naime, kupili odjeću za 50 ili 100 eura, ili i više eura, čime su svakako prošli test i prešli granicu darežljivosti, ali nam upravo zato i postavili jasan test zahvalnosti i dobrote, koju na neki drugi način treba uzvratiti!

Nekoliko nas odlazi na Point Alpha, i nakon razgledavanja te «najvruće točke hladnog rata», mjesta sraza vojnih sila NATO pakta i Varšavskog sporazuma, gdje se u trenucima odlučivalo o sudbini svijeta – shvaćamo kako je Isus Krist jedini pravi i vječni pobjednik, a svaka politička, vojna, ekonomska, kulturna i ina sila –sila je samo onoliko dugo, koliko to Bog dopušta!

Poslije podne, u mjestu Schleidu zajednička je misa svih sudionika Svjetskog dana mladih koji su tu, na proputovanju u Koeln, i nalaze utočište u domovima Nijemaca. Pred nekoliko stotina mladića i djevojaka iz Slovačke, Hrvatske, Ekvadora, Austrije, Kanade, Mađarske, te još nekih zemalja, propovijeda na izvornom njemačkom fra Zlatko Špehar, franjevac, gvardijan još uvijek teško oštećenog samostana u Vukovaru. On sve mlade poziva na Ljubav koju im nudi Isus Krist, «original koji nikada neće zastarjeti i koga treba stalno otkrivati.» Misna čitanja čitana su na jezicima kojima mladi govore kao materinskim, a među koncelebrantima su i naši osječki patri: o. Pero i o. Željko.

Nakon mise nastavlja se zajedničko druženje na poljani, uz roštilj, kavu, čaj, kolače, različita pića i živu glazbu – do duboko u noć. Svaki sudionik ovog domjenka imao je jedno piće i jedno jelo besplatno i dobio je po 5 eura za – još! Ako to želi?!

Nedjelja, 14. kolovoza

Vrhunac druženja i našeg puta je biskupijsko slavljenje Svjetskog dana mladih u Fuldi, tridesetak km. južno od Geise, u nekadašnjoj zapadnoj Njemačkoj. Tu su se na misi, koju je predvodio biskup Fulde mons. Heiz Jozef Algermissen, okupilo preko 12000 mladih vjernika iz 27 zemalja sa svih kontinenata. Među svećenicima koncelebrantima su i naši o. Pero i o. Željko. Unatoč tmurnom vremenu i kasnijem pljusku ozračje cijele proslave je veličanstveno! Biblijsko mnoštvo jezika i život ispisan na licima iz različitih kultura daje nam sliku nedjelje Duhova – različiti jezici – jedna Crkva, različiti narodi – ista Isusova Obitelj, okupljena u Njegovo Ime. Pored oltara nalazi se ikona Isusove Majke. Prekrasno! Svemu ovom raspoloženju poseban šarm daju mnogobrojne zastave – što nacionalne što različitih katoličkih udruga, opet – odasvud, te vjernici Ugande, koji pjesmom, plesom, radošću i «otkačenošću» «zaražuju» cijelo mnoštvo i svećenika i vjernika. Biskup ističe u svojoj propovijedi kako u Katoličkoj crkvi nitko nije stranac i kako su u gradu u kojem je pokopan Sv. Bonifacije, misionar Njemačke – upravo mladi katolici danas pozvani stvarati mir i ne samo u zemlji – u kojoj su počela dva svjetska rata!

Nakon mise – FESTIVAL «JESUS FIRST» (NAJPRIJE ISUS, ISUS NA PRVOM MJESTU) radošću se razlijeva po cijelom ovom ljupkom, baroknom gradu kao kulturni, vjerski, mladenački, prekrasan događaj! U Fuldi, 14. VIII. 2005! Zaista je prelijepo biti katolik! Najveće je iznenađenje ipak – prepuna crkva u kojoj je izloženo Presveto i gdje traje neprestana meditacija. Tu se i krunica moli – na različitim jezicima. Osjećaj je – prekrasan!

Ponedjeljak, 15. kolovoza

U rane jutarnje sate stižemo u Mariju Bistricu. Molimo jutarnju molitvu i Anđeo Gospodnji, pjevamo Gospi Bistričkoj i prisustvujemo svečanoj misi koju predvodi kardinal Josip Bozanić. I na ovoj misi koncelebriraju naši o. Željko i o. Pero. Poslije mise je slobodno vrijeme za osobnu molitvu, klanjanje ili meditaciju, pobožnost Križnog puta, ili posjet sestrama karmelićankama, koje u blizini Bazilike imaju svoj samostan. Nekoliko mladića i djevojaka koristi priliku da se upozna sa specifičnim životom ove zajednice sestara koja život provodi u strogoj odvojenosti od svijeta i molitvi za sve naše potrebe.

U predvečerje, oko 20 sati vraćamo se u Osijek. O. Željko drži posljednji nagovor. Svi se zahvaljujemo Gospi Osječkoj na prelijepim i bogatim duhovnim iskustvima, i to sve – besplatno! S radošću padamo u zagrljaj onima koji su došli pred nas, puni dojmova i radosti. Slijedeće dane – s radošću čekamo TV prijenos susreta mladih sa Sv. Ocem, osjećajući da smo i sami dio toga susreta i svih blagoslova koje taj susret donosi!

<< arhiva