15. listopada 2005.

KONCERT MLADOG ORGULJAŠA EDMUNDA ADLERA BORIĆA

ZAPOČELA TREĆA KONCERTNA SEZONA U OSJEČKOJ FRANJEVAČKOJ CRKVI SV. KRIŽA U TVRĐI

Mr. Edmund Andler-Borić izvrsnim subotnjim orguljaškim koncertom u osječkoj franjevačkoj crkvi Sv. križa, označio je početak nove sezone mjesečnih koncerata. Na najbolji način pokazao je umijeće i darovitost, ali i spretnost u prilagodbi neplaniranim situacijama, što mu i nije prvi puta kad je o Osijeku riječ.

Vrijedno je podsjetiti kako je neposredno uoči nastupa na jednome od prvih koncerata što su organizirali osječki franjevci, otkazala pumpa. Koncert je, dakako, održao a orgulje su pokrenute na "ručni pogon". Ovom prigodom, međutim, planiran je nastup trija, no dvoje glazbenika iz objektivnih razloga nije došlo, pa je u posljednji trenutak program morao potpuno izmijeniti. Kako publika uopće nije osjetila da je bilo ikakvih nepredviđenosti, mladi maestro zaslužio je ponovno pohvalu. Veliku! Bio mu je to treći osječki nastup, što potvrđuje da rado ovdje koncertira, baš kao, dodao je, i njegove kolege glazbenici. Razlog su, kaže, toplina i gostoljubivost grada na Dravi i ljudi koje je ovdje upoznao, s jedne strane, a s druge tradicija, odnosno kultura slušatelja i obilje kvalitetnih i rijetkih instrumenata, kao što su velike koncertne orgulje u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla, iznimno kvalitetne male orgulje u donjogradskoj župnoj crkvi Preslavna Imena Marijina, više od 150 godina stara physharmonika u župnoj crkvi Sv. Mihaela, arkanđela. Spomenuo je one koje se nalaze u kapucinskoj i, dakako, orgulje u franjevačkoj crkvi. To kulturno bogatstvo, prema riječima gosta itekako zaslužuje da bude predstavljeno široj hrvatskoj kulturnoj javnosti, a Slavonija i Baranja prilično su potisnute u odnosu na, primjerice, gradove na moru. Zbog toga, pripomenuo je šarmantni Zadranin, rijetke entuzijaste poput patera Željka Paurića, rektora osječke franjevačke crkve i gvardijana samostana treba svakako podržati u njihovim nastojanjima, a u takvim zahtjevnim poduhvatima prijeko je potrebna pomoć i Grada i Županije i svih kulturnih institucija.

Dobro je znati kako se franjevačka crkva u Osijeku jedina u Hrvatskoj prihvatila organizacije toga tipa i intenzivno i kontinuirano radi na obogaćivanju kulturne ponude svoga grada, pri čemu se podjednaka važnost pridaje redovitosti njihova održavanja, ali i kvaliteti, za što je svakako osobito zaslužan prof. Krešimir Has, koordinator i animator glazbenih zbivanja, inače Osječanin i osječki i zagrebački profesror. Da je od samoga početka tako, mogu posvjedočiti zaljubljenici u lijepu glazbu grada na Dravi, jer jako dobro znaju da je tu bila uistinu raznovrsna glazbena ponuda. Svaki put zanimljiva i visoko profesionalno odrađena, bilo da je riječ o organizatorskome dijelu posla ili pak o umjetničkim dosezima i postignućima onih koji su nastupili. Kroz više od 40 koncerata unazad duže od tri godine, naime, predstavili su se vrsni umjetnici. Bilo je orguljaša, osobito dojmljivi su bili nastupi čembalista i svirača lutnje, impresionirali su ansambli te orkestri poput Belgijskoga kraljevskoga orkestra. U više navrata predstavili su se zborovi (iz Siska, Petrinje, Dalmacije ...), a zanimljive su bile različite i vrlo kreativne kombinacije svirača i pjevača, pripomenuo je pater Željko Paurić dodavši kako je u samostanskoj organizaciji i režiji priređeno najviše koncerata. Neki su bili u sklopu Ciklusa grada, a od kada su orgulje restaurirane osječki samostan uključen je i u ciklus koncerata što tvrtka Heferer organizira obuhvaćajući orgulje proizašle iz te ugledne radionice. A sve je i krenulo upravo nakon restauracije orgulja, koje su gotovo tri desetljeća čamile čekajući da im se udahne život. Na kolaudaciji, 2. lipnja 2002. sudjelovali su časna sestra Svjetlana Paljušević, orguljašica iz Đakova i mješoviti pjevački zbor Sv. Josipa iz Osijeka, prisjeća se pater Željko Paurić oduševljenja u prepunoj crkvi, ali i svoje posve spontane izjave kako su orgulje tu da bi Boga slavile , ali i zato da i izvan liturgije ljudima daju ugođaj ljepote, obećavši kako će od tada svakoga mjeseca tu biti organiziran koncert.

- Nakon približno mjesec dana novinari su me nazvali i pitali je li to obećanje bilo ozbiljno ili samo tako. Na što sam ja dogovorio da je ozbiljno i odmah nakon telefonskoga razgovora krenuo u realizaciju prvoga koncerta. Tada sam uspostavio prve kontakte s prof. Krešimirom Hasom kojega je to obradovalo i prionuo je animiranju i angažiranju svojih mnogobrojnih kolega i poznanika glazbenika, sjeća se fra Željko Paurić.

Tako je počelo i – nedvojbeno, isplatilo se, jer riječ je o iskoraku čime je jedan osječki svećenik obogatio kulturna događanja u Osijeku. Starijim generacijama tako je omogućeno čuvanje već postojećih dobrih navika, a što se mlađih tiče cilj je bio i ostao na visokim kriterijima stvoriti novu publiku, koja će znati prepoznati kvalitetu i uživati u ljepoti.

<< arhiva