13-06-2008

ANTUNOVO U OSIJEČKOJ TVRĐI

slika

Molitva "svecu svega svijeta"
Kiša o Antunovu i nije tako neuobičajena, ali kad pada najveći dio dana - to je rijetkost. No, hodočasnicima, kojih je bez obzira na sve bilo tridesetak tisuća do kraja dana, koji su i ove godine pohodili franjevačku crkvu Sv. Križa u osječkoj Tvrđi kako bi se pomolili "svecu svega svijeta" neugodno vrijeme nije smetalo.

Crkva je od najranijih sati bila puna, a ako se zna da je prva sveta misa služena već u 3 sata, te da se ispovijedati moglo još  trideset minuta ranije, jasno je koliko je sv. Antun Padovanski omiljen Osječanima i njihovim gostima i to već stoljećima. 

Služeno je čak 12 misnih slavlja, a najživopisnija bila je prva poslijepodnevna. Počela je u 16 sati i u ispunjenome dvorištu franjevačkoga samostana služio ju je fra Ilija Mijatović župnik s Juga 2. Tradicionalno je namijenjena najmlađima, jer tada svećenik blagoslivlja malene i cvijeće ljiljana, a ovom prigodom je poručio kako smo otkupljeni i ni oluje, ni vatra ni voda ne mogu ništa, jer Isus je uz nas.  Vrijedno je pripomenuti kako su se  i ove godine vjernici kroz 13 utoraka pripremali za blagdan, a za, uvjetno rečeno, bližu  duhovnu  pripravu  održana je trodnevnica. Nastavljeno je i s običajem okupljanja svih koji nose ime sveca, odnosno inačice toga imena. Tako je večernje misno slavlje u predvečerje blagdana bilo posvećeno svima njima. Vrijedno je istaknuti kako je ovogodišnje Antunovo bilo u znaku dva nova detalja. Počelo se, naime, razmišljati o tome da se Osječane podsjeti, a one koji ne znaju pouči kako je 13. lipnja u gradu uz Dravu nekada bio znamenit i kao Dan trešanja. Početni impuls rezultirao je uoči blagdana izložbom likovnih radova učenika triju osječkih osnovnih škola na temu "Sveti Antun, ljiljani i trešnje". Dobro je prisjetiti se kako se o kupovanju trešanja, prvoga proljetnoga voća, simbola ljubavi i rađanja ljubavi, iz vremena staroga Osijeka može pročitati i u "Bogorodičinim trešnjama" osječke književnice Jagode Truhelka. 

Druga novina ovogodišnjega Antunova je vezana uz oca Marka Glogovića, pavlina iz Kamenskoga kod Karlovca, jer je prvi pripadnik te družbe kojega su osječki franjevci  zamolili da održi trodnevnicu. Iz reakcije onih koji su dolazili (10.-12. lipnja) lako je zaključiti kako će pater imati još poziva. Moglo se čuti kako je cjeloviti naslov njegova reda Red sv. Pavla prvoga pustinjaka i da su se pavlini kroz povijest bavili umjetnošću, školstvom, zemljoradnjom, bili su feudalci, ali prije svega - monasi. Njegovali su šutnju, molitvu, samoću, žrtvu, pokoru i post. Najglavnija njihova  karizma danas je njegovanje pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, zbog čega ih zovu i Marijinim bijelim fratrima. U novije vrijeme imaju još jednu važnu misiju  - spašavanje nerođenoga života.

<< arhiva