06-06-2008

FRAM-a i KRISTFEST

slika

Članovi FRAM-e uspješno djeluju već jedanaest godina u Franjevačkom samostanu Članovi Franjevačke mladeži u Tvrđi uspješno "iznijeli" ovogodišnji Kristfest

Zoran Babić, Valerija Bator, Ivan Elter, Mario Elter, Ivan Ištuk, Stjepan Ištuk, Tajana Keleković, Bernard Kovač, Lukrecija Lešić, Barbara Marinović, Slaven Marodt, Zvonimir Štark, Ivona Turinski i Iva Šperanda članovi su Franjevačke mladeži, skraćeno FRAM-e Tvrđa.

Okupljaju se na redovitim tjednim susretima utorkom od 20 do 22 sata u franjevačkome samostanu u Tvrđi, ali i prema potrebi, kako je bilo i o upravo zatvorenome Kristfestu 2008., za koji s mnogo ponosa kažu kako ga je franjevačka obitelj iz Tvrđe iznijela na "svojim leđima", što znači da su bili uključeni fratri, Franjevački svjetovni red (FSR) i FRAM-a, podmladak svjetovnoga reda. Moglo se čuti da je prva FRAM-a osnovana u Italiji pedesetih godina prošloga stoljeća, u Hrvatskoj je zaživjela 1992., a kad je riječ o osječkoj Franjevačkoj mladeži, treba reći kako postoje na Jugu 2, u sklopu Župe Svete obitelji, i oni su osnovani nešto ranije od FRAM-e Tvrđa, koja je proslavila 11. rođendan.

Na pitanje što je to FRAM-a Ivan Ištuk, predsjednik, odgovorio je kako je riječ o zajednici mladih koja živi evanđelje prema uzoru na svetoga Franju. Ivana je dopunio Slaven Marodt, istaknuvši kako je Franjo, uvjetno rečeno, bio pomalo lud u predanosti i posvećenosti evanđeoskim vrijednostima, ali istodobno i radikalan i hrabar. I iako je umro prije 800 godina, aktualan je i izazovan. Jer, razložio je Slaven, FRAM-aši su pozvani biti najbolji, da mogu svijetu oko sebe uživo svjedočiti Franjine ideje, a to je: ne biti navezan na ovaj svijet i na materijalno. Potpuno se povjeriti Bogu i u njegove ruke staviti svoj život, ali pri tome ne zapustiti ni sve drugo - školu, fakultet, obveze, ljude oko sebe. Cilj je, dakle, biti čovjek u najboljem kršćanskome katoličkome smislu. Na komentar kako to i nije preteško, dodao je da ne bi ni trebalo biti, ali život nosi mnogo iskušenja. Bernard Kovač, koji je u FRAM-i Tvrđa mjesec dana, kaže, dovela ga je dobra volja i oduševili su ga ljudi koje je tu zatekao. Jer, objasnio je, današnji svijet uglavnom misli samo na sebe i ne zna biti sretan s malim stvarima. Svi, zaključio je, žele ogromno. Stjepana Ištuka doveo je brat Ivan, a njega njihov bratić Zoran Babić. Priznao je da je tvrdoglavost jedna od njegovih osobina, ali u nekoliko mjeseci, koliko je i službeno FRAM-aš, kaže, naučio je da baš ne mora uvijek biti po njegovome. Upravo na tu činjenicu pozornost je skrenuo i njegov bratić Zoran. Objasnio je kako je FRAM-a i formativna zajednica, što znači da su na usluzi jedni drugima, savjetuju se međusobno, razgovaraju pa, ako treba, i posvađaju se. Objasnili su da je upravo Zoran predložio "blic svađe" kad se osjeti kakva napetost. Kažu si što imaju, ne ljute se jedni na druge i nastavljaju gdje su stali.

Mateja Đumić je iz Vukovara, a u Osijeku je bila radi Regionalnoga vijeća, dodala je kako su i vukovarski FRAM-aši uključeni u sve aktivnosti njihove Župe sv. Filipa i Jakova. Ima ih četrdesetak i primijetila je da su djevojke u manjini, a s njom se složila Tajana Keleković, od koje se moglo čuti kako je do FRAM-e došla uz bratića iz Požege, jer ju je kao djevojčicu znao povesti na susrete. Najviše joj se tu sviđa, kazala je, što se čovjeka prihvaća onakvoga kakav je. Kad treba nešto odraditi svi su spremni pružiti ruku pa se čak i ono što baš ne voliš raditi čini mnogo jednostavnijim. Lukrecija Lešić je objasnila kako njihovi redoviti tjedni susreti počinju molitvom, rad u grupama animira jedno ili dvoje voditelja, a nedavno jedna od tema su bila- obećanja. Rastumačila je da će ih 7. lipnja neki članovi dati, a neki obnoviti, što znači kako će još jednu godinu nastojati živjeti sljedeći primjer svetoga Franje. Riječ je zapravo o krsnim obećanjima kojima ćemo, objasnila je, nastojati biti još dosljedniji. Na pitanje što ako nešto u međuvremenu zafrkneš, kratko je odgovorila: Kreneš iz početka. Uočljiva je poruka pisala na njezinoj majici: "Radujem se životu. A ti?" Objasnila je kako i na taj način žele svijetu oko sebe ukazivati na radost, što je Zvonimir Štark zgodno i praktično razjasnio odgovarajući na pitanje što je preduvjet ulaska u FRAM-u. Rekao je da je potrebna dobra volja, želja da se nauči nešto novo i otvoreno srce, jer tko srcem daje - najviše daje.

Upitan što je on naučio unatrag 14 godina, koliko je tu, odgovorio je: Dobro pjevati i da bi bilo dobro da dođe netko novi, pa da on mirne duše može u mirovinu. To se u neku ruku preklopilo i s onim što je zamijetio pater Željko Paurić, duhovni asistent FRAM-e Tvrđa, kako mlade u današnje vrijeme treba znati dovesti jer je ponuda koječega tako velika. Složio se sa sv. Pavlom da sve treba probati i ono što je dobro - zadržati, no upozorio je kako je loše nerijetko teže napustiti jer nudi jednostavnije rješenje ali, naglasio je, kratkoročno i razočaravajuće na kraju.

<< arhiva