30-03-2008

BAROKNI KONCERT U TVRĐI

slika

Orgulje slavljenice
Glazba je ponovno (28. ožujka) progovorila u franjevačkoj crkvi Sv. Križa u Tvrđi, na još jednom od redovitih mjesečnih orguljaških koncerata. Kroz baroknu priču slušatelje su uz tri instrumenta proveli izvrsni i Osječanima dobro poznati glazbenici - Laura Vadjon (violina) i Krešimir Has (orgulje i čembalo).
Užitak je na samom početku bilo poslušati prelijepu sonatu “Naviještenje” Heinricha Ignaza Franza von Bibera. Sonata se sjajno uklopila u ambijent, ali i vrijeme godine, podsjetivši i na činjenicu kako je preostalo devet mjeseci do Božića. Koncert se, uvjetno rečeno, mogao podijeliti na tri dijela, s obzirom da su se na početku mogle čuti orgulje, u središnjem dijelu čembalo i na kraju ponovno orgulje - slavljenice, kako ih je nazvao fra Željko Paurić, rektor franjevačke crkve. Podsjetio je kako se ove godine obilježava stota godišnjica njihova postavljanja na kor crkve osječkoga Reda male braće. Violina u rukama mlade i šarmantne Laure Vadjon tom je glazbenom događaju davala poseban, profinjeni i uzvišeni ugođaj.
Lijepo je o svojoj kolegici uoči koncerta govorio Krešimir Has, pripomenuvši kako je riječ o dobitnici nagrade Milka Trnina, profesorici zagrebačke Muzičke akademije i umjetničkoj ravnateljici Hrvatskoga baroknoga ansambla, dobro poznatoj zaljubljenicima u tu vrstu glazbe u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta. Dodao je kako već neko vrijeme glazbenici vrlo rado dolaze u Osijek jer je zamijećeno da se franjevačka crkva pokazala kao ishodište muziciranja barokne glazbe za cijelu regiju i da grad uz Dravu ima auditorij kojega itekako zanima glazba visoke renesanse, ranoga i zreloga baroka. Bilo je zanimljivo čuti odgovor Krešimira Hasa na pitanje je li to posljedica toga što su Osječani imali prigodu istančati svoj sluh zahvaljujući redovito kvalitetnoj ponudi u organizaciji osječkih franjevaca. Rekao je kako vjerojatno i u tom ima istine. No činjenica je, dodao je, i kako naš mozak voli glazbu baroka jer je u njoj nešto zanimljivo, profinjeno, slušno. Uz to, usko je povezana uz duhovnost i sakralnost. O tom svjedoči bogatstvo glazbenoga materijala, ponajprije autora koji su se mogli čuti i na koncertu u petak, jer uz Bibera, na repertoaru bili Castello, Uccellini, Muffat i Handel.
Na komentar kako današnji glazbenici koji prenose i pronose duh baroka, dakle, nemaju problema s nedostatkom repertoara, za razliku od instrumenata, Krešimir Has je pripomenuo kako s repertoarom svakako nemaju problema, dok su instrumenti zanimljiviji dio koncerta osobito oni, koje treba nositi, no to je tako, takvu su situaciju prihvatili i nije im, kaže, žao.
Tako je publika osim Biberovoga “Navještenja”, mogla čuti na koru u kombinaciju orgulja i violine, vrijedno je istaknuti i Muffatovu prekrasnu sonatu u D duru, koja je po tko zna koji puta potvrdila kako čembalo u franjevačkoj baroknoj crkvi izvrsno zvuči. Čembalo nije u baroku, moglo se čuti, bilo baš često uključeno u crkveno muziciranje, za razliku od orgulja, koje su vrlo čvrsto povezane s crkvom, objasnio je Has i dodao kako je najbolje auditoriju na to ukazivati upravo onako kako se to čini u franjevačkoj osječkoj crkvi - koncertima.

<< arhiva