21-03-2008

ODLIČAN PRIGODNI KONCERT U FRANJEVAČKOJ CRKVI SV. KRIŽA U TVRĐI

slika

Uvod u sveto trodnevlje
Već s prvim taktovima Pergolesijeve "Stabat Mater" na Veliku srijedu (19. ožujka) franjevačkom crkvom sv. Križa u osječkoj Tvrđi razlio se neki poseban, čudesan mir!
Doimalo se kao da je sve stalo, kao da su slušatelje prekrasni ženski glasovi uz pratnju orgulja, instrumenta koji s punim pravom zovu kraljevskim, vratili u dramatična događanja od prije dva tisućljeća, učinivši ulazak u sveto trodnevlje - još posebnijim. Zato je vrijedno istaknuti kako su zaslužni za taj tako lijep liturgijsko-glazbeni događaj Gordana Brljafa (mezzosopran) i Mayumi Kamei (sopran) te maestro Vinko Sitarić (orgulje). Orguljaške dionice kao da su nosile cijelu priču, a Gordana Brljafa i njezina kolegica Mayumi Kamei, dopunjavale su se vjerno donoseći u 12 stavaka, odnosno u 12 prizora Gospine uzvišene osjećaje i osjećaje duboke boli, baš kako je to objasnio Sitarić. Dodao je kako se za djelo "Stabat Mater " može reći da je proslavilo svojega autora. Riječ je o klasičnome korizmenome tekstu, u prijevodu poznatome kao "Stala plačuć' tužna mati", kojemu je u središtu pozornosti Marija dok prati svojega sina u njegovoj muci. Moglo se čuti kako su u tome djelu osobito dojmljive melodijske linije – različite u svakome stavku, a opet komplementarne u odnosu prema cijelom djelu, što oslikava Marijinu dušu, posve sigurno, u najtežim trenucima života. Budući da je koncert Sitariću u posljednjih nekoliko dana već treći s tim programom, na pitanje može li ga orguljaš odsvirati na, primjerice, dva načina, umjetnik je odgovorio kako se ne bi moglo reći da se izvodi na dva načina, već onako kako barok nalaže. Istina, dodao je, s malim nijansama izražajnosti ili ukrasa u interpretaciji, koje svaki izvođač smije dodati. Upitan kada planira sljedeći koncert za osječku publiku, maestro Sitarić najavio ga je za kraj uskrsnoga vremena - u župnoj crkvi sv. Mihaela akranđela.
Kad se malo pogleda u program vezano uz , uvjetno rečeno, podjelu uloga zanimljivo je to što je uz svestranu Gordanu Brljafa (riječ je o profesorici likovne kulture u osječkoj OŠ Ivana Filipovića i honorarnoj vanjskoj suradnici opernoga zbora HNK) bila i sopranistica Mayumi Kamei. Umjetnica koja je Osijeku i Osječanima već treći put darovala svoj talent, nasmijana, šarmantna i otvorena, novinarima je uvijek zanimljiva. Već je, kaže punih deset godina u Hrvatskoj. Iz Japana je došla zbog magisterija. Zapravo, planirala je na magistarski studij doći u Europu, možda u Italiju, Austriju ili Njemačku, no igrom slučaja dogodio joj se Lovran, odnosno tamošnja Visoka škola za glazbenu umjetnost "Ino Mirković". Prošla je na audiciji i dobila stipendiju, što je uključivalo besplatnu školarinu i stanovanje u učeničkome domu. Nakon što je studij završila i postala vlasnica prestižne titule, neko je vrijeme radila je kao asistent lovranske Visoke škole za glazbenu umjetnost. Danas živi u Zagrebu i zaposlena je kao pjevačica u zboru HRT-a. Sada se, dometnula je, ovdje osjeća kao kod kuće, no u početku joj je bio čudan mnogo sporiji životni tempo od onoga koji je uobičajen za Tokio, grad u kojem živi 25 milijuna stanovnika. Neuobičajeno joj je bilo kada je vidjela kako se kolege s kojima je studirala često javljaju roditeljima i idu kući, jer, objasnila je, mladi Japanci jedva čekaju priliku da odu iz roditeljskoga doma i iskušaju se u samostalnome životu. Čudne su joj bile i lovranske nedjelje. U gradiću, naime, nakon podneva nije bilo žive duše na ulici. Pomalo ju je živciralo i to što za sve mora čekati, čekati, čekati … Bilo je, dakako, problema i s jezikom. Engleski je znala, ali od hrvatskoga - ni riječ. No sav se trud isplatio. Sada joj je, kaže, lijepo, shvatila je da takav usporeni ritam ima i te kakve prednosti, jer čovjek potpunije uživa u životu. U Opatiji je prešla na katoličanstvo. U početku joj, dodala je simpatična gošća, mnogo toga nije bilo jasno, ali uz pomoć dobrih ljudi dobila je odgovore na postavljena pitanja. „Lijepo mi je u crkvi, volim taj mir i dobro se osjećam. Sretan Uskrs, želim svima mnogo mira i radosti“ poručila je na kraju Mayumi Kamei….

<< arhiva