01-02-2008

Koncert zagrebačkoga ansambla "Responsorium"
kod osječkih franjevaca u Tvrđi

slika

Lijek za zbrkana vremena!
Tamara Felbinger, Josipa Kraljić, Darko Solter, Tin Mršić, Dani Bošnjak i Mario Penzar šest je sjajnih umjetnika, članova ansambla "Responsorium" iz Zagreba, koji su 1. veljače u franjevačkoj crkvi Sv. Križa održali lijep koncert. Riječ je o još jednome predstavljanju barokne glazbe u toj osječkoj crkvi iz istoga vremena, ali, vrijedno je istaknuti, kako je ugođaj, ipak, bio malo drukčiji.

Tri, odnosno četiri instrumenta, jer mogle su se čuti dvije flaute, i tri prekrasna glasa osigurala su bogat glazbeni ugođaj i, naravno, oduševili stalne posjetitelje franjevačkih koncertnih večeri.
Istina, bio je to prvi nastup "Responsoriuma", no neke od članova ansambla Osječani su već mogli čuti i vidjeti i, svakako, upamtiti zbog njihovih uvijek izvrsnih interpretacija, baš kao što je to bilo i ovaj put. Izveli su čak 19 skladbi, koje je potpisalo sedam skladatelja na prijelazu iz renesanse u barok. Svakako treba istaknuti Claudia Monteverdia ili Girolama Frescobaldija, koji su, kako je pripomenuo Darko Solter (basbariton i tajnik u ansamblu), izmislili glazbeni barok, jer, objasnio je, sve inovacije što se u baroku kasnije javljaju temelje se na njihovim idejama.
Na pitanje kako se barokna glazba prima danas, šarmantni gost kaže da ima dosta dobre odjeke i popriličan broj zainteresiranih. Posljednjih tridesetak godina, dodao je, prilično se pažnje pridaje povijesno osviještenoj interpretaciji. To znači da glazbenici na što autentičnijim instrumentima, pod čime se misli na što vjerne replike originala, žele glazbu predstaviti koliko god je to moguće dosljednije vremenu iz kojega potječe. Zato treba istaknuti kako je upravo tako bilo i ovom prigodom. Crkvom se, naime, širio osjećaj čudesnoga smiraja, jer je „Responsorium“ već prvim taktovima posvjedočio kako je bilo živjeti u neka manje zbrkana i nervozna vremena. Moglo se čuti kako se u Hrvatskoj s time pomalo i kasni, no uporni entuzijasti ipak maksimalno uspijevaju u svojim nakanama, o čemu je najbolje i ovom prigodom posvjedočio pljesak zaljubljenika u lijepo.
Što ih je usmjerilo baš prema toj glazbi, je li to što je profinjena i romantična bilo je pitanje za kraj na što je Darko Solter odgovorio kako su članovi ansambla različitih dobi, od primjerice Maria Penzara, pionira te vrste glazbe u nas, do glazbenica i glazbenika mlađih godišta, no svima je zajednička ljubavi prema upravo tome repertoaru: „U mojem slučaju barok je na prvome mjestu, i na drugome, a i na trećem. Ja nemam alternativa. Volimo i, naravno, slušamo mi i suvremenu glazbu, ali ono za što nam srce kuca je stara muzika. Vjerujem da je svaka glazba i fina, i romantična, i osjećajna, ovisno kako joj pristupate. No barokna glazba je, prije svega, čista. Barok je nevin i na neki svoj način i - odvažan. Glazbena rješenja koja su se koristila kasnije u 20. stoljeću, poput jazza, ljudi su puno ranije otkrili. Valja reći kako danas, na žalost, imamo eru simplifikacije glazbe. U našem je vremenu glazba dio pop- kulture. Nekada, međutim, iako je, istina, također služila za zabavu, bila je dio sveopćega humanističkoga svjetonazora. Svijet se gledao puno jednostavnijim i mirnijim očima, za razliku od hektične današnjice. Tako u tome kontekstu ta glazba strši u odnosu na suvremeni svijet, ali svi mi ovdje smo se barem jednom osvrnuli iza sebe i zaključili kako je vrijeme da povučemo kočnicu“, odgovorio je Darko Solter.

<< arhiva