15-11-2007

TRIBINA O PRIJATELJSTVU U FRANJEVAČKOJ CRKVI

slika

Svatko od nas je imao ili i dalje ima ugodno iskustvo prijateljstva. Neka su intenzivnija, neka površnija; neka su duže trajala, a neka su bila kratkotrajna. U svakomu slučaju osjećali smo se i osjećamo se obogaćeni prijateljevanjem. No, s druge strane, zasigurno postoje i negativna iskustva prijateljstva: pogrješan izbor, duboko razočaranje, izdaja ("Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže" - Ps 41, 10). Ta pozitivna i negativna iskustva nameću nam pitanje o značenju i svrsi prijateljstva, ali i o pravilnomu izboru prijatelja, jednom riječju želimo razlikovati istinsko od pogrješnoga prijateljstva.

Predavač je istaknuo da u daljnjemu propitivanju i promišljanju ovih tema o prijateljstvu mogu poslužiti razmišljanja jednoga srednjovjekovnog cistercitskog redovnika Aelreda iz Rievaulxa, koji je napisao možda jedno od najboljih djela o prijateljstvu s kršćanskoga gledišta. Rođen je 1110. godine u Engleskoj. Aelred potječe iz bogate svećeničke obitelji. Kao dječak prelazi na dvor škotskoga kralja, gdje dobiva obrazovanje i gdje kasnije ostaje živjeti vjerojatno kao upravitelj kraljevskoga dvora. No, kako nas on sam izvješćuje, mondeni život nije ga zadovoljavao, osjećao se nesretnim. U djelu "De Amicitia" opisuje kako je to nezadovoljstvo proizlazilo iz stalnih ljubavnih jada i lutanja: "Inter mores et vitia quibus aetas illa periclitari solet, totam se mea mens dedit affectui, et devovit amori; ita ut nihil mihi dulcius, nihil iucundius, nihil utilius quam amari et amare videretur. Itaque inter diversos amores et amicitias fluctuans, rapiebatur animus huc atque illuc: et verae amicitiae legem ignorans, eius saepe similitudine fallebatur". Zbog tih nezadovoljstava Aelred napušta kraljevski dvor i ulazi u cistercitski samostan, koji je bio osnovan od strane sv. Bernarda iz Clairvauxa i kojega je i sam Aelred osobno upoznao. Umire 1167. godine
"Ecce ego et tu, et spero quod tertius inter nos Christus sit". Tim snažnim riječima Aelred otvara prvi dio knjige koji je koncipiran kao dijalog sa svojim prijateljem Ivom. Već se tu očituje kako je istinsko prijateljstvo samo ono u koujem postoji "treći" – Isus Krist. Cijela knjiga je inače podijeljena u tri dijela. U prvomu Aelred govori o naravi, u drugomu i trećemu dijelu, koji je koncipiran ponovno kao razgovor sa subraćom Valterom i Gracijanom, o svrsi i koristi prijateljstva te o određenim poteškoćama. Predavanje je slijedilo tijek Aelredovih misli.
Na kraju izlaganja pokušalo se ukazati na važnost Aelredovih promišljanja o prijateljstvu ne samo za prijateljstvo, već i sklapanje braka te bračnoga života.

<< arhiva