03-10-2007

MARIJA - ŽENA SRCA, PRIMANJA I LJEPOTE

"Blažena djevica Marija i današnja duhovnost" naslov je predavanja što je dr. Ivan Ivanda, franjevac iz Čerina (Bosna i Hercegovina) održao 3. listopada u franjevačkoj crkvi Sv. križa u osječkoj Tvrđi. Bilo je priređeno u okviru serijala duhovno teoloških tribina "Vesperae Sapientiae Christianae" ili u prijevodu "večeri kršćanske mudrosti", koje je pokrenuo dr. Ivica Raguž, prof. dogmatike na Teologiji u Đakovu. Tom je prigodom gost predavač govorio o Mariji koja, istaknuo je "Nije nastanjena samo u prošlosti ili samo u nebeskoj visini, u prostoru pridržanu Bogu za koji često u zdvojnosti, u teškoj životnoj nevolji ili kušnji kažemo: Daleko je nebo. Ona jest i ostaje prisutna i djelotvorna u sadašnjemu času naše povijesti. U mojoj i tvojoj osobnoj povijesti. U našoj životnoj priči (ili drami). Ona je osoba koja djeluje ovdje i sada. Njezin život nije samo iza nas, ne stoji iznad nas. Upravo nas povijesno-dinamička mariologija može dovesti do svijesti da je njezina uloga ići pred nama, pokazivati nam put naprijed, prema Kristu koji je došao i koji dolazi, u svim mijenama, zapletajima i bespućima povijesti, odnosno našega sadašnjega povijesnog časa. Ona taj čas tumači, ne teorijama, nego mudrošću i milošću, puninom božanskoga života koji je u njoj. Ona ga obilježava svojom pobjedničkom prisutnošću koja razbija tamu očaja i straha, i rađa nadom."

Za što osmišljeniji život vrijedno se iz trenutka u trenutak prisjećati kako nas ona uči ispravnu odnosu prema životu: Život biva istinski blagoslovljen tek kad postane služenje u ljubavi i za ljubav. Ljubav za Boga, čovjeka, Crkvu, svijet. Ako ostanemo u tehničkome i racionalnome, tada i Bog postaje apstraktan i dalek, čovjek više nije vrijedan brige i zauzetosti, postaje predmet koji nam eventualno može poslužiti za nešto, Crkva "servis", a svijet puko mjesto življenja vlastite, k sebi okrenute i samoj sebi dovoljne egzistencije, poručio je dr. Ivanda i dodao: O smislu sve češćih Marijinih ukazanja u novijemu vremenu može se reći ovo: budući da je za života bila toliko kontemplativna, može u nebu biti toliko aktivna da Crkvi neprestano daje udjela u preobilju svoga sjećanja. Marija je podsjetiteljica – kao brižna Majka – na ono bitno što često zaboravljamo, dok sve više prostora u našemu životu zauzima ono sporedno i suvišno. Skloni smo zaboravu, odnosno razvodnjvanju i iskrivljavanju osobe i poruke njezina Sina. No, Marijino je sjećanje kroz sva stoljeća svježe kao i prvoga dana, jer se predala Bogu čitavom svojom osobom i njezino je sjećanje bilo čista ploča na koju je Otac po Duhu Svetome mogao ispisati svu svoju riječ. Upravo u sadašnjem času naše povijesti, u vremenu «zaborava i smrti Boga» trebamo dopustiti da nam se Djevica iz Nazareta "ukazuje" pred očima svaki dan, kao što se vidljivo ukazuje izabranoj djeci.

<< arhiva