09-09-2007

MARIJA KAO ARHITIP ŽENE I MAJKE

Važnost žene i biti ženom, Bog pokazuje kada Mariju, ženu uzima za saveznika. Bog sa ženom sklapa savez ljubavi i poziva ženu, Mariju na suradnju u preobrazbi i spasenju. U trenutku ukazanja anđela Gabrijela, Bog zna da žena ima pravo na svoje dostojanstvo, osjećaje, na Da i Ne i Bog Mariju pita. Svojim čekanjem i pitanjem, Bog ženi iskazuje poštovanje, ljubav i obzir, Bog ženi iskazuje svoju naklonost.

Marija, premda mlada iz odnjegovanog odnosa prema Bogu i sebi, pita:

«Kako će to biti kada ja muža ne poznajem?» (Llk 1-35)

Anđeo je uvjerava spominjući drugu ženu, Elizabetu ponovo ističući odnos Boga prema ženama. Razoružana «ljubavlju» i iz ljubavi, Marija daje svoj DA, iz svoje unutrašnje moći samopoštovanja sebe kao žene.

U toj spasenjskoj perspektivi muškarac proizlazi iz žene. Eva koja predstavlja ženu upletenu u grijeh, Bog u Mariji čini predstavnicom borbe protiv grijeha. Marija je žena koju Bog zaručuje u milosti, vjernosti i nježnosti i Marija kao prava žena na manje ni ne pristaje.

Gledajući svoje tijelo kao tijelo Utjelovljenja života, a ne kao kapital u koji treba investirati da bi joj se vratilo bogatom udajom ili epitetom poželjne, Marija kao i svaka žena tijelom vjeruje. Tijelo je hram, ono se njeguje, ali ne zlostavlja, ne izlaže ga se plastičnim operacijama, dijetama, kompulzivnim vježbanjem i piercinzima. Tijelo žene je život i Bog kao takvog slavi, slavi duh prenošenja života.

Marija svojim DA i svojim kasnijim životom se ne plaši izaći iz tradicionalne židovske sredine, ne plaši se priča, pokazuje da žena ne mora biti u «trendu» i «osuđena» na «vječnu» mladost i prihvaćanje svoje sredine po cijenu ugrožavanja svog duhovnog, emocionalnog i tjelesnog integriteta. Ona ne nastoji svima ugoditi i kako to Jungova psihoanalitičarka Ester Harding kaže:

«Ona nije nalik mnogostranom kristalu koji se okreće automatski bez njezine voljne namjere i putem te prilagodbe najprije pokazuje jedno, a potom drugo lice, ali uvijek ono koje najbolje odražava promatračevu animu.»

Zato Marija nije povodljiva, ona se ne prilagođava onomu što muškarac od nje želi, ona je djevica, što po istoj autorici znači: «jedno sa samom sobom». Zaogrnuta vjerom, ona osluškuje svoje unutarnje žensko biće i osjeća da je Božje ljubljeno stvorenje. Iz toga proizlazi njezina sloboda da ne bude «prilagodljiva» žena i ne imitira trendovske zvijezde poput Paris Hilton. Kao Bogom ljubljena žena , ne mora podleći pritisku sredine jer kako kaže u svom Hvalospjevu, Bog:

«Iskaza snagu mišice svoje i rasprši oholice umišljene.»

Marija kao žena je i Marta i Marija. Ona uzima vrijeme za prebiranje u svom srcu, za njegovanje vrta vjere, povlači se i provodi vrijeme s Elizabetom jer je taj susret s drugom ženom vjernicom hrabri u procesu samospoznaje i rasta.

Marija kao arhitip pokazuje da može biti uzor ženama. Ona je mudra, predana Bogu i u svojoj obitelji hraniteljica, kreativna žena i majka. Te duboke otiske koje Marija kao žena i majka ostavlja u životu svoga sina vidimo iz njegova odnosa prema ženama. Isus ženu poštuje, štiti, spašava, podržava, preobražava i duboko s njom suosjeća. Taj njegov odnos prema ženi odnjegovala je Marija jer živeći s njom, Isus svjedoči različitim fazama žene, od mlade majke, brižne žene do njegove učenice i službenice.

Marija kao majka svoje dijete suodgaja s Bogom, ona ga ne prisvaja, ne patronizira, ne forsira, svjesna da je njezino dijete i Božje dijete pa nakon njegova raspeća može biti majkom Crkve. Sada je to snažna žena, vjerna ljubavi koja okuplja apostole i postaje poglavaricom Crkve ili kako je to poznati teolog Hans Urs von Balthasar rekao:

«Taj Marijanski element skriveno vlada u Crkvi kao i u domu. Bez žene, bez Marije kršćanstvo je neljudsko, bez duše grozničavo traženje novih ideologija… jer Crkva je postala u njoj prije nego što su muškarci postali svećenici.»

Miriam Goll, prof.

<< arhiva