15-07-2006

INTERRELIGIJSKI IZLET U SARAJEVO

Franjevački samostan svetog Križa u Osijeku organizirao je za suradnike i prijatelje koji svake godine pomažu da se blagdan sv. Antuna provede lijepo i dobro jednodnevni izlet u Sarajevo i pohod staroj crkvi te samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Osječani predvođeni fra Željkom Paurićem, gvardijanom Franjevačkog samostana u Osijeku, upoznavali su Sarajevo na drukčiji način kroz interreligijsku šetnju nazvanu “Putovima Abrahamskih zajednica” uz obvezni pohod Baščaršiji i franjevcima na Bistriku. Putovanje i upoznavanje različitih jednobožačkih religija kroz pohod židovskoj sinagogi, crkvama, pravoslavnoj i katoličkoj, te džamiji, bilo je prožeto ekumenskim duhom počevši od sastava putnika (među kojima su bili članovi Ekumenskog povjerenstva osječke regije), glazbenoga ugođaja uz CD sarajevskog ekumenskog zbora Pontanima i slavonskih tamburica do susreta s ljudima različite vjeroispovijesti.
 

KORJENI VJERE

 

Većina katoličkih vjernika u Osijeku nema priliku ući i razgledati sinagogu i džamiju. Zato su 43 putnika s nestrpljenjem čekala polazak autobusa Cetratoursa, 15. srpnja u 4 sata, ispred crkve sv. Križa u Tvrđi u kojoj je prethodno fra Željko Paurić služio svetu misu. Vozač Stjepan Šoš pobrinuo se za sigurnu vožnju preko međunarodne granice Sl. Šamac-Domaljevac/Šamac na putu u Bosnu i Hercegovinu. Pater Željko poslije molitve za sretan put, obišao je svakoga putnika zaželjevši srdačnu dobrodošlicu: “Neka nas Gospodin blagoslovi i svojom milošću prati da sretno putujemo i da se u Osijek vratimo obogaćeni mnogim susretima i lijepim dojmovima. Ovo je putovanje prigoda i za bolje međusobno upoznavanje», kazao je pater Željko, spomenuvši kako je put organiziran na blagdan svetog Bonaventure kada se u misi čitaju riječi evanđelja “Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta"! Pritom je napomenuo da sv. Antun Padovanski, osobito štovan u Osijeku, povezuje ljude različitih vjera i nacionalnosti koji mu se s punim povjerenjem utječu u svojim svakodnevnim životnim potrebama.. Zato je put nagrada putnicima za dobročinstva učinjena za blagdan sv. Antuna.

Avram ili Ibrahim ili Abraham je osoba koja spaja jednobožačke vjere, on je praotac svijeta kojemu se objavio Bog i prvo odredište puta u Sarajevu bila je sarajevska Aškenaska sinagoga, prvi hram koji su sagradili Židovi Ashkenazi 1902. godine u pseudomaurskom stilu i do danas jedinog sačuvanog hrama u BiH. Ashkenaski Židovi su u Sarajevo došli iz sjeverne i istočne Europe, uglavnom iz Njemačke u 16. stoljeću gdje su ih primili muslimani.

- Očekujem da Sarajevo dobije jeruzalemsku dimenziju hodočasničkog odredišta Židova, kršćana i muslimana. Mi smo svjedoci Božje ljubavi, a Bog je onaj koji obraća. U Sarajevu imamo ekumenski zbor Pontanimu koji će rado doći u Osijek, najavljuje sarajevski domaćin fra Ivo Marković, koji je podučio gdje se u sinagogi čuva sveta knjiga, Tora i gdje na zidu stoji deset Božjih zapovijedi, što je teva i Aron Ha-Kodesh, čemu služi molitveni šal, kako je subota neradna, šabat, da rabin nosi kupu - pokrivalo za glavu, a uživo se sve to moglo vidjeti kao i karakteristični svijećnjak menoru.

   
 
   
 
   
 
 

SULTAN ZAŠTITNIK

Iduća postaja je Saborna pravoslavna crkva koja blista ikonama (slike svetaca) i bogoslužni je prostor odijeljen i zatvoren od dijela gdje su vjernici, zatim prekrasna sarajevska rimokatolička katedrala posvećena Srcu Isusovu.

Gazi Husrev-begovu džamiju, najljepše arhitektonsko djelo u Bosni koje se od 1530. godine nalazi u srcu Baščaršije, pokazao je susretljivi Armin Jusupović, pojasnivši što piše na arapskom zlatnim slovima u džamiji: “Postoji samo jedan Bog, a Muhamed je njegov poslanik” i pozdrav “Alahu Ekber” (Bog je najveći). Da bi ušle u džamiju žene i djevojke morale su stavili maramu na glavu, obilazak cijele unutrašnjosti može se obavit samo bosih nogu, a u džamiju se kroči desnom nogom.

U crkvi sv. Ante Padovanskog na Bistriku, sagrađenoj 1913., putnici su izmolili svetu krunicu, a u samostanu je priređena dobrodošlica uz pite - zeljanicu, krumpiraču, sirnicu, tikvenjaču, burek s mesom, ćevapčiće i uz Osječko pivo. Uz crkvu stoji Franjevački samostan u kojemu je galerija umjetničkih slika.

   
 
   
 
   

U galeriji na Bistriku nalaze se, uz brojna umjetnička djela, slike slikara iz Zagreba Đure Sedera i bosanskim franjevcima iznimno značajna slika ”Izlazak fra Anđela Zvidovića pred sultana Mehmeda el Fatiha Silnoga na brdu Milodraževu kod Fojnice” 1463. godine: “Na slici je prikazano davanje ahdname, dokumenta koji je sultan el Fatih dao fra Anđelu Zvizdoviću kao jamstvo katolicima vjernicima i njihovim dušobrižnicima da mogu u njegovom carstvu živjeti zaštićeni od silnika i vlastodržaca. "Legenda kaže da je franjevcu darovao i svoj plašt", pojašnjava fra Ivo Marković. On je također pokazao i zemljovide granica franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz povijest iz kojih je vidljivo da je u Osijeku 1729. godine bilo sjedište Bosne Srebrene! Na kraju posjeta samostanu Osječane je pozdravio fra Marijan Karaula, novopostavljeni gvardijan.

U Kraljevoj Sutjesci je na temeljima crkve iz 1524. izgrađena nova crkva sv. Ivana Krstitelja, stara 100 godina, u kojoj je znamenita brončana skulptura bosanske kraljice Katarine, a uz nju je samostan sagrađen u srednjovjekovnom Bobovcu na strmoj hridi. U Bobovcu stolovaše tri bosanska kralja. Fra Stjepan Duvnjak pokazao je knjižnicu s 4.770 svezaka i 11.000 knjiga, od kojih 11 inkunabula tiskanih do 1500. godine, te riznicu sakralnih i uporabnih predmeta, relikvijara starih pola vijeka.

DUŠA I NAKON RATA

Među putnicima je 73-godišnja Duška Đurić koja unatoč godinama u Franjevačkom samostanu pomaže u granicama mogućnosti i kako kaže Marija Šešo “da ostali budu odterećeni, a ona korisna dok sprema, glača i pomaže u kuhinji”. Gospođa Duška je osam godina stanovnica Doma umirovljenika u Osijeku te joj putovanje znači doživljaj od kojega će živjeti mjesecima poslije. (“Posebno sam se pomolila u crkvi sv. Antuna i dat će dragi Bog da mi se ispuni želja. Nije mi bilo teško ići, vrlo sam sretna što sam dan provela s vjernicima na poseban način da mi se duša i tijelo okrijepe.”) Da put bude svima ugodniji Valerija Topalov, Ružica Šakić i Zlata Kasum “umijesile” su puno ljubavi u kolače koje su podijelile suputnicima.

- Tu su kiflice od sala i čoko-kukis, diplomatske šnite, a Zlata je napravila buhtle. Inače godinama za blagdan sv. Antuna donosimo veću količinu kolača u samostan, a ove godine sam ispekla čak osam vrsta kolača zadovoljno će Ružica o svojem i Zlatinom kolačarskom umijeću.

- Teški sam invalid i drago mi je da sam se na koljenima mogla pomoliti u crkvi u Sarajevu kod sv. Ante za svoje nakane. Mislila sam na moju djecu, posebno sam molila za sina invalida koji ima cerebralnu paralizu. Molila sam za moju kćer, za zdravlje djece i mojih šestero unučadi, za svu djecu i nemoćne. I za supruga s kojim sam ove godine proslavila 50 godina braka. Stara sam, imam 72 godine i to je druženje za mene prekrasno, svi mi pomažu, nastavila je svoju priču Zlata Kasum.

A u Kraljevoj Sutjesci srce je zaigralo i Jaki Kordić: “Pripadam ovom miljeu, iz Hercegovine sam i povijest me najviše taknula, priroda je fantastična, crkva velebna...”

- Super mi je Sarajevo što je raznolik grad po vjerama i nacionalnostima. Fra Ivo koji nas je vodio spominjao je jedinstvo ne samo među kršćanima nego i s muslimanima i Židovima te nam je približio druge vjere i razbio neke predrasude, kaže Ana Živković koja je putovala s ocem Mirkom. I Anđela Vojičić oduševljena je Sarajevom za koje kaže da ima svoju dušu i nakon rata: “Puna sam ljubavi i dojmova. Dugo sam trećoretkinja kod franjevaca i put je za mene čast i nagrada koju ću pamtiti.”

- Jako dobro i ugodno sam se osjećao, sve mi je “sjelo”, premda su mi ti putovi poznati. Nakana poći putem Abrahamovske baštine u Sarajevu posjetiti sakralne prostore židovstva - sinagogu, kršćanstva - katoličku i pravoslavnu crkvu, zatim islama - džamiju, je nešto izuzetno i za mene posebno drago. Dojmila me se gostoljubivost franjevaca posebno patera Ive koji nas je vodio i posvetio nam mnogo vremena, kao i ostale braće samostana na Bistriku. Nikada nisam bio u tom samostanu i začudio sam se velikoj kolekciji posebno suvremenih pa i starijih slikara koji su svoja djela poklonili samostanu. To je prava riznica slikarstva, što me se dojmila i to nisam nigdje vidio kod nas. Nisam nikada do sada bio u samostanu u Kraljevoj Sutjesci, silno me se dojmio sam položaj i njegova uloga, velika stara biblioteka, muzej sa sakralnim i etnološkim predmetima iz turskoga vremena, mnogi slikari, bogatstvo koje je nastanilo samostan. Nakana patera Željka i Franjevačkog samostana da okupi ljude, pozove i nešto učini za njih i na ovaj način kaže hvala, povezana je s takvom velikom intencijom dobra da se pođe putovima Abrahamove vjere koja nam je svima nekako zajednička, barem u korijenu, s ushitom je govorio dojmove preč. Antun Čečatka, kanonik-magistar Stolnog kaptola đakovačkog i srijemskog i član Ekumenskog povjerenstva.

- Nismo imali priliku upoznati druge crkve ili religije, tih kontakata prije nije bilo, međureligijski dijalog nije se prakticirao kao u novije vrijeme. Kroz taj dijalog mi smo željni upoznati druge sadržaje i religije. Organizirati takvo svojevrsno hodočašće i pohoditi druge vjerske zajednice sigurno je otkriće bogatstva drukčijeg nego je naše katoličko, latinsko, zapadno, rimsko. Pogotovo ono što je dragocjeno u svemu je kad se nešto novo upoznaje kroz prijateljski dodir i dobrodošlicu, što je korisno jer oslobađa straha, kompleksa jednih prema drugima i predrasuda. Abrahamov put vjere i baštine jedan je od izvrsnih načina da se otvorimo i upoznamo jedni druge, poručio je Antun Čečatka.

<< arhiva