29-06-2006

TRIBINA O DUŠI I REINKARNACIJI PROF. RAGUŽA

U srijedu, 28. lipnja u 19.30 sati održao je predavanje dr. Ivica Raguž, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Tribina se održava pod nazivom «Vesperae Sapientiae Christianae». Tema ovog predavanje je bila: O duši i reinkarnaciji s kršćanskog gledišta. Slijedeće predavanje je najavljeno za mjesec rujan a kao moguću temu predavač je spomenuo da bi mogla biti posvećena W. A. Mozartu budući da se ove godine označava 250 godina njegova rođenja, Zbog velikog zanimanja za ove tribine donosimo kratki sažetak prošlog predavanja.

Danas teološki govoriti o duši nije nimalo lagan zadatak za teologa. Može se reći da se teolog nalazi u procjepu između modernih znanosti i današnjega religioznog mentaliteta. Tako se u modernim znanostima primjećuje iščeznuće ili potpuna beznačajnost pojma duše. U prirodnim znanostima duša predstavlja još samo prazan pojam, iz kojega se kriju vrlo jednostavni biološki procesi ljudskoga tijela. Pojam duše treba se zapravo nadomjestiti drugim puno prikladnijim pojmovima. U humanističkim znanostima, posebice u filozofiji i psihologiji, o besmrtnosti duše davno se prestalo govoriti, a duša je također izvan uporabe ili se tumači jedino „horizontalno“: označava čovjeka kao kulturalno biće. Nadalje, mnogi se protestantski i katolički teolozi također pridružuju modernoj znanstvenoj skepsi spram pojma duše. Prema njima, ideja duše ili besmrtnosti duše nije biblijski pojam, već grčki pojam, kojega se teologija treba odreći, jer je negativno utjecao na cjelokupnu kršćansku teoriju i praksu. S druge pak strane, današnji ponovni interes za religiju općenito ili za istočnjačke religije bezrezervno prihvaća pojam duše ili besmrtnost duše. Štoviše, nauk o duši shvaća se kao jedan od središnjih izričaja religije, kao što je to slučaj posebno u raznim recepcijama reinkarnacije na Zapadu. Čini se da s dušom, s besmrtnošću duše stoji i pada sama religija, a time i kršćanstvo.

Ovaj kratki panoramski prikaz današnjega govora o duši jasno pokazuje da se teolog nalazi u vrlo nepovoljnoj situaciji, koju bismo mogli nazvati dualističkom: potpuno nijekanje duše ili potpuno prihvaćanje duše. Takva dualistička situacija zahtijeva od teologa posebno razlikovanje duhova, što će pokušati večerašnja tribina. Nastojat ćemo obrazložiti da je sa stajališta kršćanske vjere neophodan pojam duše, odnosno besmrtnosti duše. No, i tu je važno razlikovanje između shvaćanja besmrtnosti duše u kršćanstvu i u drugim religijama, što će se pokazati u analizi nekršćanskoga nauka o reinkarnaciji. Nakana ovoga članka nije opsežan prikaz pojma duše u povijesti religija, filozofije i kršćanstva, već sustavno-teološko promišljanje važnosti kršćanskoga shvaćanja duše za poimanje čovjeka u današnjemu vrtlogu raznih znanstvenih i religioznih antropologija. Pokazat će se da određeno shvaćanje duše uvjetuje antropologiju, a time i odnos antropologije i teologije. Najprije ćemo predstaviti službeni nauk Crkve o duši te kritiku toga istog nauka u protestantskoj i modernoj katoličkoj teologiji. Potom ćemo, osvrćući se na navedenu kritiku, pružiti teološke argumente, koji potkrjepljuju katolički nauk o duši. Time će doći do izražaja važnost kršćanskoga govora o duši u kontekstu modernih antropologija i nekršćanskih religija, napose nauka o reinkarnaciji.

<< arhiva