14-05-2006

IV. MALI FESTIVAL ČEMBALA

Dugim, dugim pljeskom zahvalili su i uzvratili slušatelji i posjetitelji izvođačima četvrtoga Maloga festivala čembala, održanoga 12. i 13. svibnja u franjevačkoj crkvi Sv. križa u Tvrđi. Čarobni barokni tonovi, koji bi - preneseni u svijet vidljivoga zacijelo nalikovali raskošnoj čipki, jednako lijepih instrumenata razlijegali su se i savršeno stapali s prostorom.

Vrhunski glazbenici, naime, muzicirali su na glazbalu, što je prema riječima prof. Linde Mravunac Fabijanić, prve diplomantice čembala u povijesti zagrebačke Muzičke akademije, svoje zlatno doba imalo u baroku, dakle upravo u vrijeme iz kojega potječe i osječka franjevačka crkva i tako kroz dva dana nazočne vratili barem na 45 minuta u djelić povijesti koji, nekako u prvi mah asocira na kićenost.

No, razložila je prof. Mravunac Fabijanić, barok obilježavaju poprilične suprotnosti. To je, objasnila je, primjerice u arhitekturi vrijeme monumentalnih građevina s do savršenosti dotjeranim detaljima, a u kontrastnoj baroknoj glazbi na profinjenim dvorskim glazbalima, čiji je tipični predstavnik baš čembalo, svirani su nerijetko - pučki napjevi.

Na pitanje zašto je festival dobio naziv "mali" Linda Mravunac Fabijanić razjasnila je da su počeli skromno: Bilo nas je četvero i funkcionirali smo u malim grupama i malim sastavima. Potom se Festival iz Zagreba proširio na Petrinju i Osijek, sad nastupamo u većem broju, imamo i sve više publike i žao nam je maknuti pridjev "mali". Osim toga Hrvatska je mala zemlja, a imamo mnogo velikih festivala, velikih ljudi, velikih zvijezda ... Zato neka bude i jedan mali festival. Nama to neće štetiti, kao ni atmosferi, a ni kvaliteti.

I doista, kad se malo bolje razmisli, Mali festival čembala je zapravo na dobitku, jer mu diskretni šarm daju prepoznatljivost proizašla iz kvalitete i različitost iz naslova. Što s druge strane upućuje da su čembalistica i pijanistica Linda Mravunac Fabijanić, čembalistica i kompozitorica Sanda Majurec Zanata, te čembalisti i orguljaši Krešimir Has i Pavao Mašić, kao utemeljitelji i sudionici festivala koliko kvalitetni glazbenici, jednako vješti i u menadžerskome poslu.

Vrijedno je istaknuti kako je Festival zanimljivo i osmišljen, jer su programi u petak i subotu bili potpuno različiti. Prvi dan je, naime, bio u znaku solističkih nastupa troje čembalista Linde Mravunac Fabijanić, Sande Majurec Zanata i Krešimira Hasa, dok je drugi dan nastupio i njihov četvrti kolega Pavao Mašić te Hrvatski barokni ansambl. Svirali su Bachove koncerte, tako da su franjevačku crkvu osim čembala u subotnje veče prožimali i zvuci violina Larue Vadjon i Tanje Tortić, zvuk viole Danka Burića, violončelo je svirao Krešimir Lazar, a Helena Babić kontrabas. Još jedna zgodna specifičnost ovoga Festivala je i mogućnost približiti se čembalu nakon koncerta. Tako ga se, naime, može bolje pogledati i uvjeriti se da zbilja ima dirke, dotaknuti ga i osjetiti miris drveta.

Bilo je zanimljivo čuti i zašto je Festival čembala organiziran u gradu koji ga nema, ili je to i bio razlog:

- Prvi je razlog što smo moj kolega Krešimir Has i ja - Osječani, odgovorila je Linda Mravunac Fabijanić i nastavila: A drugi je, što čembalo želimo pokazati ljudima, koji nemaju baš previše prilike takve instrumente čuti u živo. Čembalo, naime, može različito i zanimljivo zvučati u različitim komornim ansamblima, kao solo instrument, u manjim ili većim sastavima, orkestrima, a budući da ga se često mijenja s čelom, gudaćim instrumentom želimo ga i pokazati. Cilj nam je zato proširiti Festival u što više gradova, da što više ljudi čuje čembalo, vidi i zaljubi se u njega.

<< arhiva