30. ožujka 2006.

KRŠĆANSKI NAUK O PAKLU NA NOVOJ TRIBINI

Ovdje kanimo ponovno progovoriti o paklu s kršćanskoga stajališta. Prvo, pokazat ćemo da kršćanski nauk o paklu nije protiv čovjeka i njegova dostojanstva, već pridonosi boljem rasvjetljavanju čovjekove egzistencije. Drugo, ponovnim oživljavanjem nauka o paklu istaknut ćemo da pakao i dalje treba biti sastavni dio svake teologije i duhovnosti. Treće, vidjet ćemo da nauk o paklu ne isključuje nadu u spas svih ljudi.

Te tri teze obrazložit ćemo u dva dijela. U prvome dijelu ukratko ćemo prikazati osnovne obrise nauka o paklu, pri čemu će posebno biti govora o značenju razmatranja nad paklom za duhovnost i praksu.

U trećemu dijelu progovorit ćemo o suodnosu pakla i kršćanske nade u spas svih ljudi, oslanjajući se na razmišljanja Hansa Ursa von Balthasara. Razmatranje nad paklom znači poniženje naše ljubavi, svijest o obdarenosti Božjom ljubavlju te prigoda za zahvalnost i udivljenost Božjom milošću. Promišljanja švicarskoga teologa Hansa Ursa von Balthasara pokazuju da razmatranje nad paklom uči čovjeka razmatranju nad veličinom trojedine Božje ljubavi, koja se u Isusu Kristu poradi spasenja svakoga čovjeka nije ustručavala postati i prokletom (Gal 3, 13) te time trajno prisutnom u paklu. No, ne samo to. Razmatranje nad Kristovim paklom ili slavlje Velike subote poziva svakoga vjernika da Kristovom ljubavlju obasiplje i odleđuje zaleđenu samoću svakoga čovjeka, svakoga grješnika, da se njegovom ljubavlju nada za spas svih ljudi. Da se možda sa svetim Pavlom i drugim svecima (npr. Terezijom iz Lisieuxa) usudimo reći: „Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu“ (Rim 9, 3).

<< arhiva