29. ožujka 2006.

U SPOMEN NA BELU BARTOKA IZLOŽBA I KONCERT

Izložba plakata o životnome i umjetničkome putu Béle Bartóka, znamenitoga mađarskoga kompozitora i glazbenika koji je skupio i zabilježio impresivnih 13.508 narodnih pjesama mnogih naroda, bila je do sada najkraća izložba pripremljena u galerijskome prostoru osječkoga franjevačkoga samostana. Teško će ju koja i u budućnosti nadmašiti u tome, jer trajala je samo jedan dan i to onaj, kad je i otvorena.

Što znači  da se sve dogodilo 29. ožujka, a već sljedećega dana bila je spakirana i na putu za dalje. Zato je i imala zgodan naziv "kofer izložba", a povod joj je 125. obljetnica rođenja velikoga kompozitora 20. stoljeća i skupljača glazbenoga mađarskoga blaga, ali i nacionalnoga glazbenoga bogatstva  Rumunja, Slovaka, Hrvata, Srba, Bugara, Turaka pa čak i nekih naroda iz sjeverne Afrike, kako je istaknuo József  Magjar, generalni konzul Republike Mađarske sa sjedištem u Osijeku. Hrvatska, odnosno Osijek su u samome početku ove velike, pomalo neobične cjelogodišnje turneje, jer je izložba ovdje stigla nakon Rima i Berlina, a slijede Beli Manastir, potom Vojvodina, Slovačka, Austrija ...

Nakana je te izložbe da putuje, razložio je konzul i smjestivši Bélu Bartóka u društveni i povijesni kontekst vremena u kojem je živio i radio, vrlo živopisno i uz obilje podataka nazočnima je ukazao na veličinu toga čovjeka kako za Mađarsku, tako i za Europu, pa i svijet. U tome kontekstu,  kratki pozdrav što je gostima i domaćinima franjevcima uputila prof. Mirjana Smoje u ime Gradskoga poglavarstva kod otvaranja  izložbe lijepo se uklopilo u cijeli dojam, a istaknula je kako je učinak na polju kulture, učinak najvišega dostignuća. Jer njegovati kulturu, istaknula je prof. Smoje, znači njegovati dijalog.

Pater Paurić, gvardijan samostana i rektor franjevačke crkve u Osijeku kazao je kako su franjevci rado i ovom prigodom ustupili svoje prostore. Nakon izložbe, naime, u crkvi je održan sjajan koncert, kojim su Bartókova djela uživo predstavili  članovi gudačkoga kvarteta Sopianae, na glasoviru Ibolya Huszics i Mária Veres Kimpf, mezzosopranistica.

- To je još jedna potvrda franjevačke otvorenosti za sva kulturna događanja u našem gradu i spremnosti na suradnju sa svima, koji mogu ponuditi nešto lijepo i korisno za naše građane, a ovo današenje događanje to zasigurno jest. Ovdje želim spomenuti samo jednu rečenicu dobroga poznavatelja Béle Bartóka: Bio je skladatelj, koji je imao talent i genijalnost. Bartók nije skladao ništa što nije bilo prvoklasno, iako su mu neke skladbe manje dobre od drugih. Ali sva njegova djela imaju  posebnu bartokovsku kvalitetu. Želim vam dragi posjetitelji da nakon ove izložbe i koncerta i vi odete svojim kućama s takvim dojmovima, želje su fra Željka Paurića.

<< arhiva