24. prosinac 2006.

ZA 250. G. ROĐENJA MOZARTA KONCERT GOSTIJU IZ MAĐARSKE

Izniman glazbeni događaj priređen u franjevačkoj crkvi Sv. Križa 24. siječnja, možda će malo čudno zazvučati jer vani je bilo minus deset Celzijusa, ali činilo se kao da je donio dašak ranoga proljeća. Lepršava i lijepa glazba velikoga Mozarta sjajno se uklopila u prekrasan barokni ugođaj crkve, što je, zapravo, najuvjerljivija potvrda da su ponovno gostovali izvrsni glazbenici.

Zato je red istaknuti kako su za uspjeh drugoga koncerta četvrte glazbene sezone u osječkoj franjevačkoj crkvi zaslužni bračni profesorski par Ildikó Erdélyiné Janzsó (čelistica) i Zoltán Erdélyi (violinist) te njihov sin Dániel Erdélyi (klavirist i orguljaš), dok je mezzosopranistica Mária Veres-Kimpf koncertu dala "ono nešto" svojim glasom. Večer je bila posvećena 250. godišnjici rođenja W.A. Mozarta, baš kao i prvi nastup što je pečuško-osječka glazbenička kombinacija priredila i u Prosvjetno kulturnome centru Mađara istoga dana. Moglo se čuti kako su Erdélyijevi članovi pečuške filharmonije, a njihov osamnaestogodišnji daroviti sin student, koji je ljubav prema glazbi podijelio na dvoje. Jedan dio pripao je klaviru, drugi orguljama, a zapažene rezultate postigao je na oba područja. Mr. Mária Veres-Kimpf , dodala je kako s obitelji Erdélyi surađuje već cijelo desetljeće, a prvi kontakti uspostavljeni su na Muzičkoj akademiji Sveučilišta "Janus Panonius" u Pečuhu, gdje su svi radili kao profesori i nastupali kao Barokni ansambl i u Hrvatskoj i Mađarskoj. Profesurom se i dalje bavi. Radi, naime, u osječkome Prosvjetno kulturnome centru Mađara. Na pitanje kako djeca i mladi danas prihvaćaju tu vrstu glazbe, gospođa Veres-Kimpf gotovo u isti mah je odgovorila kako se, kad su dobro pripremljene, mlade generacije jako dobro snalaze i u tome, uvjetno rečeno, svijetu ozbiljne glazbe. Da je uistinu tako moglo se uvjeriti već i na samome koncertu, jer u lijepo ispunjenoj crkvi nemali broj slušatelja teško da sjedi u osnovnoškolskim klupama. Tako se u praksi potvrdila i još jedna stvar. Na pitanje kako treba slušati Mozarta za kojega je rekla da je vrlo zahtjevan za izvođenje, prof. Veres-Kimpf pripomenula je kako to treba činiti srcem i dušom, jer glazba pravoga majstora prožima čovjeka, a slušatelj samo treba to i dopustiti. Vrijedno je istaknuti i kako je repertoar bio šarmantno osmišljen. Koncert je, naime, započeo uhu vrlo ugodnom "Bečkom sonatinom", a u živahnoj izmjeni točaka među zapaženijima nedvojbeno je bio i "Figarov pir" za kojega je Mária Veres-Kimpf objasnila kako ga nipošto, u instrumentalnoj izvedbi, ne treba smatrati neuobičajenim za crkvene prostore. Da se izvrsno uklopio u ambijent franjevačke crkve u utorak, posvjedočio je pljesak publike. Jednako je bilo i nakon posljednje točke, kada su klavir i čelo, odnosno majstorsko muziciranje Ildikó Erdélyiné Janzsó i Dániela Erdélyija, majke i sina, pokazali kako dobro zvuči jazz varijanta djela, što uz Mozarta potpisuje Zsolt Gárdony.

Mihael Bago

<< arhiva