12. prosinac 2006.

ANSAMBL ERATO OTVORIO OVOGODIŠNJU SEZONU KONCERATA

Ana Butković, Krešimir Haas, Tomislav M. Špoljar i Edmund Borić-Andler su mladi vrsni glazbnici, članovi ansambla "Erato", koji su 11. siječnja otvorili novu (četvrtu) sezonu orguljaških koncerata u franjevačkoj crkvi Sv. križa u Tvrđi, oduševivši osječku publiku Sjajan glazbeni doživljaj bio je po mnogočemu jedinstven.

U samo šezdeset minuta moglo se, naime, čuti čak četiri instrumenta – flautu, čembalo, trubu i orgulje i baš kao što je pater Željko Paurić, gvardijan franjevačkoga samostana najavio - uz orgulje, kraljicu instrumenata i srodno čembalo, poseban štih cijelome ugođaju dali su anđeoski zvuci flaute i trube. Druga neobičnost bila je u tome, što se u jednome dijelu koncerta moglo uživati u umijeću Tomislava M. Špoljara na trubi i Edmunda Borića-Andlera na orguljama i taj dio je bio, uvjetno rečeno, "slušni", jer su glazbenci bili na koru i nije ih se moglo vidjeti, dok su flautistica Ana Butković i Krešimir Haas na čembalu svirali ispred publike, priredivši audio-vizualni doživljaj. I još jedna stvar je bila vrlo zanimljiva i neuobičajena za hrvatske okvire, ali i šire jer su na istome koncertu svirale i orgulje i čembalo. Što se tiče repertoara vrijedno je istaknuti kako su za barokni dio programa zaslužni Bach, Torelli, Purcell i Pachelbel, a za klasični Devienne. Na pitanje kako je bilo uskladiti trubu i orgulje, Edmund Borić-Andler, orguljaš, vrlo lijepo i slikovito je odgovorio da se ta dva instrumenta sjajno slažu budući da se truba savršeno stapa s bogatstvom malih puhačkih cijevi, što čine orgulje, a truba je, dodao je, jedan od najstarijih instrumenata, potječe, naime, još iz biblijskih vremena. Kroz ljudsku povijest korištena je u svim posebnim prilikama, na početku, tijekom i nakon bitaka, u protokolima i raznoraznim ritualima.

Tako je publika već početkom godine dobila krasan dar i najavu još jedne kvalitetne glazbene godine u prelijepoj baroknoj franjevačkoj crkvi u drevnoj Tvrđi, što uz besplatan ulazak nedvojbeno ide u prilog i koncertima koji će tek uslijediti. Svoje zadovoljstvo slušatelji su i ovom prigodom iskazali burnim pljeskom, a kakvi su dojmovi umjetnika, bilo je pitanje za kraj. Ana Butković ne štedeći komplimente rekla je kako rado dolazi u grad na Dravi, jer je publika topla i srdačna. Kad je riječ o tehničkim, ali jako važnim detaljima, poput smještaja i hrane, složno su pohvalili osječke franjevce kao jako dobre domaćine, koji bez dvojbe mogu mnogima poslužiti kao uzor.

- Svi smo zamijetili plemenita, pionirska nastojanja patera Željka Paurića. Naime, franjevačka osječka crkva se, kao jedna od rijetkih na našim prostorima, izravno uključila u kulturno uzdizanje svoje sredine. Treba istaknuti i kako je papa Benedikt XVI. pozvao Crkvu da otvori svoja vrata za koncerte primjerene sakralnome prostoru i ambijentu. Ovo je moj treći ili četvrti dolazak u Osijek unazad deset mjeseci, a pater Željko Paurić je što se glazbenih događanja tiče svijetla točka ovoga grada, no niti nakon tri godine nema koncertni ured, pripomenuo je Edmund Borić-Andler istaknuvši kako njegovi dolasci proistječu iz višestruke povezanosti uz Osijek. Osim, naime, nastupa kod franjevaca prošle je godine održao dva zanimljiva tematska koncerta zahvaljujući povezanosti i sa Savezom Nijemaca i Austrijanaca. Veliku podršku organizatoru iskazao je i Tomislav M. Špoljar apelirajući i za pomoć osječkim franjevcima u nabavi klavira, jer bi tada, razložio je mladi glazbenik, koncerti mogli biti još raznovrsniji i mogla bi biti ponuđena šira paleta repertoara.

Lj. Bobalić: GLAS SLAVONIJE, petak 13. siječnja 2006.

<< arhiva